Encontrados 32 resultados para: moliti
A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajuæi moliti za vas i upuæivati vas na dobar i pošten put. (Prva knjiga o Samuelu 12, 23)
pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', (Prva knjiga o kraljevima 8, 47)
pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo' (Druga knjiga Ljetopisa 6, 37)
Kad se našao u nevolji, poèeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. (Druga knjiga Ljetopisa 33, 12)
Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: "Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju." (Knjiga Ezrina 8, 22)
Ojaðen zaplakah i poèeh moliti pun tuge: (Tobija 3, 1)
Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda." (Tobija 3, 10)
Onda se Tobija poèe moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke! (Tobija 8, 5)
Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noæ, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja æe sluškinja samo zatražiti da može noæu otiæi prema dolini. Ondje æu moliti Boga, pa æe mi kazati kada oni poèine grijeh. (Judita 11, 17)
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)
Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreæu tvoju ja æu moliti. (Psalmi 122, 9)
Kad su sve to izvršili, pali su nièice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima. (Druga knjiga o Makabejcima 10, 4)