Encontrados 121 resultados para: hrana za dušu

  • Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)

  • Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. (Knjiga o Jobu 6, 4)

  • Al' ono što mi se gadilo dotaæi, to mi je sada sva hrana u bolesti. (Knjiga o Jobu 6, 7)

  • "TÓa dokle æete muèit' dušu moju, dokle æete me rijeèima satirat'? (Knjiga o Jobu 19, 2)

  • Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. (Knjiga o Jobu 20, 14)

  • "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorèa: (Knjiga o Jobu 27, 2)

  • Èemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? (Knjiga o Jobu 27, 8)

  • da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. (Knjiga o Jobu 33, 18)

  • On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' (Knjiga o Jobu 33, 28)

  • da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošæu obasja. (Knjiga o Jobu 33, 30)

  • Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote: (Psalmi 6, 5)

  • da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. (Psalmi 7, 3)


Por que a tentação passada deixa na alma uma certa perturbação? perguntou um penitente a Padre Pio. Ele respondeu: “Você já presenciou um tremor de terra? Quando tudo estremece a sua volta, você também é sacudido; no entanto, não necessariamente fica enterrado nos destroços!” São Padre Pio de Pietrelcina