1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka.
2 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kæeri Labana, brata svoje majke.
3 A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda.
4 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!"
5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
6 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nareðujuæi mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka",
7 i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram,
8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.
9 Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje veæ imaše, oženi Mahalatom, kæerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.
10 Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran.
11 Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bijaše veæ zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.
12 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anðeli Božji po njima se penju i silaze.
13 Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat æu tebi i tvome potomstvu.
14 Tvojih æe potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit æete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom æe se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.
15 Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðeš te æu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obeæao."
16 Jakov se probudi od sna te reèe: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!"
17 Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuæa Božja, ovo su vrata nebeska!"
18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.
19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.
20 Tada uèini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i ušèuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaèim,
21 te se zdravo vratim kuæi svoga oca, Jahve æe biti moj Bog.
22 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit æe kuæa Božja. A od svega što mi budeš davao za te æu odlagati desetinu."
Versículos relacionados com Knjiga Postanka, 28:
Postanak 28 izvještava o početku Jakovljevog putovanja, gdje bježi od svog brata Ezava i u snu ima sastanak s Bogom, primajući obećanje o blagoslovu. Glavne teme koje su obuhvaćene uključuju važnost božanskih blagoslova, Božju prisutnost u našem životu i Božju vjernost da ispuni svoja obećanja.
Psalam 139:7-10: "Gdje ću biti odsutan iz vašeg duha? Gdje ću vam ponestati s lica? Zora i zaustavljam se na krajevima mora, još uvijek će biti voditi vašu ruku, a desna ruka održat će me. " Ovaj stih govori o Božjoj stalnoj prisutnosti u našem životu, bez obzira gdje se nalazimo ili kroz što prolazimo.
Ponovljeni zakon 31:6: "Budite jaki i hrabri, ne bojte se, niti se zadivite pred njima, jer je Gospodin, Bog je s vama; Ovaj odlomak pojačava poruku da je Bog uvijek s nama i štiti nas u svim situacijama, baš kao što je zaštitio Jakova na svom putu.
Hebrejima 13:5: "Budite stalno u bratskoj ljubavi. Ne zanemarite gostoprimstvo, za neke ga vježbajte, a da ne znaju kako su pozdravili anđele." Ovaj stih govori o važnosti gostoljubive i ljubavi s ljudima oko nas, jer baš kao što je Jakov imao sastanak s Bogom dok je bio na putovanju, mi se također možemo susresti s njim kroz naše interakcije s drugima.
Izaija 41:10: "Ne bojte se, jer sam s tobom, nemoj se progoniti, jer sam moj Bog; ja ojačam te i pomažem vam i podržavam vas svojom vjernom desnom rukom." Ovaj odlomak pojačava poruku da je Bog vjeran da ispuni svoja obećanja i da možemo vjerovati u njegovu prisutnost i pomoći u svim okolnostima.
Ivan 1:51: "Uistinu, stvarno vam kažem, vidjet ćete otvoreno nebo i anđeli Božji koji se uzdižu i spuštaju se nad Sinom Čovječjem." Ovaj stih referenca je na Jakov san, gdje je ugledao stubište koje se protezalo od neba do zemlje i anđela koji se dižu i spuštaju. Podsjeća nas da je Isus ljestvica koja nas vodi do neba i da je on veza između Boga i čovječanstva.
Rozdziały: