Tobija, 12

1. Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reèe mu: "Sine, pobrini se za plaæu èovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga."

2. Sin odgovori: "Neæu štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio,

3. jer me doveo k tebi zdrava, izlijeèio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje."

4. Starac odgovori: "To mu s pravom pripada!"

5. Onda pozva anðela i kaza mu: "Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli."

6. Tada anðeo pozva njih dvojicu u stranu i reèe im: "Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i velièajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas uèinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova.

7. Lijepo je èuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Èinite dobro, i neæe vas zlo snaæi.

8. Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošæu. Bolje je malo s pravednošæu nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.

9. Milostinja oslobaða od smrti, ona èisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i èine pravednost napunit æe se života,

10. a koji griješe bit æe dušmani životu svome.

11. Neæu vam sakriti ništa: kazah veæ da je lijepo èuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela.

12. I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;

13. kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ruèak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom.

14. Sada, Bog me poslao da izlijeèim tebe i tvoju snahu Saru.

15. Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anðela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!"

16. Njih se dvojica preplašiše i padoše nièice, jer ih zahvati velik strah.

17. Ali im anðeo reèe: "Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke!

18. Ta ja ne doðoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke.

19. Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oèi, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid.

20. Sada hvalite Boga, a ja se vraæam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo."

21. Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i èudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anðeo Gospodnji.