Ezekiel, 3

1. I reèe mi: "Sine èovjeèji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!"

2. Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak

3. i reèe: "Sine èovjeèji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.

4. Reèe mi: "Sine èovjeèji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku.

5. Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, veæ te šaljem domu Izraelovu.

6. Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali.

7. A dom te Izraelov neæe poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca.

8. Evo, zato æu sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu æu tvoju uèiniti tvrdoglavom kao što je njihova.

9. I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnièki!"

10. Reèe mi: "Sine èovjeèji, sve rijeèi što æu ti reæi uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima.

11. I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!"

12. Uto me duh podiže i ja za sobom èuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta.

13. Èuh lepet krila onih biæa - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu toèkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa.

14. Tada me duh prihvati i ponese. I ja iðah ogorèen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina èvrsto pritisla.

15. Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh meðu njima sedam dana kao omamljen.

16. Poslije sedam dana doðe mi opet rijeè Jahvina:

17. "Sine èovjeèji, postavljam te za èuvara doma Izraelova. I ti æeš rijeèi iz mojih usta slušati i opominjat æeš ih u moje ime.

18. Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet æeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on æe umrijeti sa svojega bezakonja, ali æu ja od tebe tražiti raèun za krv njegovu.

19. A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on æe umrijeti zbog svoje krivice, a ti æeš spasiti svoj život.

20. Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, postavit æu mu zamku i umrijet æe jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet æe, i njegova se pravedna djela više neæe spominjati, ali æu od tebe tražiti raèun za krv njegovu.

21. Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet æe jer je prihvatio opomenu, a i ti æeš spasiti život svoj."

22. Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reèe: "Ustani i siði u dolinu da ondje s tobom govorim!"

23. Ustadoh tada i siðoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slièna Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh nièice.

24. Jahvin duh uðe u me, osovi me na noge i reèe: "Idi i zatvori se u domu svojemu!

25. Na te æu, evo, sine èovjeèji, staviti užad i svezati te i više neæeš izlaziti.

26. I jezik æu ti zalijepiti za nepce te æeš onijemjeti i neæeš ih više karati, jer su rod odmetnièki.

27. A kad ti ja progovorim, otvorit æu ti usta i ti æeš im reæi: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoæe slušati, neka sluša, a tko neæe, neka ne sluša, jer su rod odmetnièki.