Fondare 197 Risultati per: Jakov san o Jakovu
Onda Laban reèe Jakovu: "Što si to htio zavaravajuæi me i odvodeæi mi kæeri kao zarobljenice na maèu? (Knjiga Postanka 31, 26)
Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kæeri. (Knjiga Postanka 31, 31)
A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. (Knjiga Postanka 31, 32)
Sad se Jakov ražesti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? (Knjiga Postanka 31, 36)
Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? (Knjiga Postanka 31, 43)
Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, (Knjiga Postanka 31, 45)
Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". (Knjiga Postanka 31, 47)
Potom Laban reèe Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeðu sebe i tebe: (Knjiga Postanka 31, 51)
Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. (Knjiga Postanka 31, 53)
Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici. (Knjiga Postanka 31, 54)
Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Božji. (Knjiga Postanka 32, 2)
Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim. (Knjiga Postanka 32, 3)