Talált 186 Eredmények: Knjige kraljeva
Ali nije pobrojio meðu njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed. (Prva knjiga Ljetopisa 21, 6)
Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao Božje stvari da uzvisi njegovu moæ; a Bog je dao Hemanu èetrnaest sinova i tri kæeri. (Prva knjiga Ljetopisa 25, 5)
Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, opljaèka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 9)
Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kæi Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim oèima. (Druga knjiga Ljetopisa 21, 6)
nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je uèinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braæu, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe: (Druga knjiga Ljetopisa 21, 13)
Ali kraljeva kæi Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga izmeðu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kæi kralja Jorama, žena sveæenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen. (Druga knjiga Ljetopisa 22, 11)
Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedoèanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!" (Druga knjiga Ljetopisa 23, 11)
Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je èinio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu. (Druga knjiga Ljetopisa 24, 16)
A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumaèenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja. (Druga knjiga Ljetopisa 24, 27)
Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima. (Druga knjiga Ljetopisa 28, 2)
A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja. (Druga knjiga Ljetopisa 28, 7)
Poèeo je žrtvovati damašèanskim bogovima koji su ga porazili, misleæi: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat æu im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. (Druga knjiga Ljetopisa 28, 23)