pronađen 296 Rezultati za: Jeruzalem

  • Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine. (Psalmi 79, 1)

  • Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka. (Psalmi 125, 2)

  • Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! (Psalmi 137, 6)

  • Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce. (Psalmi 147, 2)

  • A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto èetrdeset i treæe vrati i krene protiv Izraela. Uziðe na Jeruzalem sa silnom vojskom. (Prva knjiga o Makabejcima 1, 20)

  • Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji doðe u Jeruzalem s jakom vojskom. (Prva knjiga o Makabejcima 1, 29)

  • Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuðina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše. (Prva knjiga o Makabejcima 1, 38)

  • A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obièajima tuðinaca koji su u zemlji, (Prva knjiga o Makabejcima 1, 44)

  • Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uðe ili da iziðe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrðavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost išèezla, umuknula mu frula i citara. (Prva knjiga o Makabejcima 3, 45)

  • Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruèi Judi i njegovoj braæi ove himbeno miroljubive rijeèi: (Prva knjiga o Makabejcima 7, 27)

  • Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bronèane ploèe i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu: (Prva knjiga o Makabejcima 8, 22)

  • Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poèe u Judeji graditi tvrde gradove, tvrðavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. (Prva knjiga o Makabejcima 9, 50)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina