1. Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom.

2. Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kæi iz Gabe. Tada izbi rat izmeðu Abije i Jeroboama.

3. Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa èetiri stotine tisuæa izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuæa ljudi, sve biranih junaka.

4. Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "Èujte me, Jeroboame i sav Izraele!

5. Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?

6. Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara.

7. Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih.

8. Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi.

9. Otjerali ste Jahvine sveæenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi sveæenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je sveæenik vašim ništavim bogovima.

10. Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveæenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.

11. Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veèeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na èist stol i upaljuju svake veèeri zlatan svijeænjak sa svijeæama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili.

12. Zato je, evo, nama na èelu Bog i njegovi sveæenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer neæete imati sreæe!"

13. Ali Jeroboam zavede zasjedu da im doðe za leða; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga.

14. Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a sveæenici stadoše trubiti u trube.

15. Uto Judejci snažno povikaše, a kad su poèeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima.

16. Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke.

17. Abija je s narodom uèinio velik pokolj meðu njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuæa izabranih ljudi.

18. Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojaèali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca.

19. Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima.

20. Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro.

21. Abija se utvrdio i uzeo sebi èetrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest kæeri.

22. A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tumaèenju proroka Adona.

23. Potom Abija poèinu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina.





“Onde não há obediência, não há virtude. Onde não há virtude, não há bem, não há amor; e onde não há amor, não há Deus; e sem Deus não se chega ao Paraíso. Tudo isso é como uma escada: se faltar um degrau, caímos”. São Padre Pio de Pietrelcina