Löydetty 193 Tulokset: prijestolja Davida

  • Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu rijeèima Davida i vidioca Asafa; oni su poèeli hvaliti s najveæim veseljem i, pavši nièice, poklonili se. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 30)

  • Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. (Druga knjiga Ljetopisa 34, 2)

  • Osme godine kraljevanja, dok još bijaše djeèak, poèeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao èistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova. (Druga knjiga Ljetopisa 34, 3)

  • Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se sveæenici u sveèanim odjeæama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova. (Knjiga Ezrina 3, 10)

  • Glavari levitski bili su: Hašabja, Šerebja, Ješua, Binuj, Kadmiel, a njihova braæa, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenièno pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Božjeg èovjeka, (Knjiga Nehemijina 12, 24)

  • s braæom njihovom Šemajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Božjega èovjeka. A Ezra, književnik, išao je pred njima. (Knjiga Nehemijina 12, 36)

  • Oni su vršili službu Bogu svome i službu oèišæenja - kao i pjevaèi i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona. (Knjiga Nehemijina 12, 45)

  • Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)

  • o, kada bih znao kako æu ga naæi, do njegova kako doprijeti prijestolja, (Knjiga o Jobu 23, 3)

  • Uèitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja (Psalmi 18, 1)

  • Zborovoði. Od sluge Jahvina Davida. (Psalmi 36, 1)

  • Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuæu da ubije Davida. (Psalmi 59, 1)


Uma filha espiritual perguntou a Padre Pio: “O Senhor cura tantas pessoas, por que não cura esta sua filha espiritual?” Padre Pio respondeu-lhe em voz baixa: “E não nos oferecemos a Deus?” São Padre Pio de Pietrelcina