Löydetty 174 Tulokset: kriminal smrti/page/6

  • Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. (Knjiga Postanka 24, 67)

  • Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. (Knjiga Postanka 25, 11)

  • Ezav reèe: "Evo me skoro na smrti; što æe mi prvorodstvo!" (Knjiga Postanka 25, 32)

  • Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. (Knjiga Postanka 26, 18)

  • A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. (Knjiga Postanka 27, 2)

  • Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje." (Knjiga Izlaska 30, 21)

  • Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseæi pred Jahvom neposveæenu vatru, progovori Jahve Mojsiju. (Levitski zakonik 16, 1)

  • Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utoèište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga sveæenika koji je bio pomazan svetim uljem. (Knjiga Brojeva 35, 25)

  • jer ubojica mora ostati u gradu-utoèištu do smrti velikoga sveæenika. A poslije smrti velikoga sveæenika može se vratiti na svoj posjed. (Knjiga Brojeva 35, 28)

  • Za svako ubojstvo èovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne može smræu kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. (Knjiga Brojeva 35, 30)

  • Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utoèište, hoæe da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga sveæenika. (Knjiga Brojeva 35, 32)

  • Jahve reèe Mojsiju: "Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i naðite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jošua doðu u Šator sastanka. (Ponovljeni zakon 31, 14)


“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.”(Pe Pio) São Padre Pio de Pietrelcina