Löydetty 107 Tulokset: Pavao u Korintu
Kad je nakon duljeg vremena plovidba veæ postala pogibeljna jer je Post veæ bio izminuo, opominjaše Pavao: (Djela apostolska 27, 9)
Ni jelo se veæ dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reèe: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeæi ovu nepogodu i štetu. (Djela apostolska 27, 21)
reèe Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na laði, vi se spasiti ne možete!" (Djela apostolska 27, 31)
Do pred svanuæe nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Èetrnaesti je danas dan, reèe, što bez jela èekate, ništa ne okusivši. (Djela apostolska 27, 33)
Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruæine izaðe zmija i pripije mu se za ruku. (Djela apostolska 28, 3)
A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uðe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeèi ga. (Djela apostolska 28, 8)
Kada su tamošnja braæa èula za nas, iziðoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. (Djela apostolska 28, 15)
Nesložni tako meðu sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reèe još jednu rijeè: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reèe ocima vašim: (Djela apostolska 28, 25)
Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, (Djela apostolska 28, 30)
Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluèen za evanðelje Božje - (Poslanica Rimljanima 1, 1)
Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten (Prva poslanica Korinæanima 1, 1)
Crkvi Božjoj u Korintu - posveæenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. (Prva poslanica Korinæanima 1, 2)