Löydetty 161 Tulokset: Jakov i Ezav
A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. (Knjiga Postanka 31, 32)
Sad se Jakov ražesti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? (Knjiga Postanka 31, 36)
Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, (Knjiga Postanka 31, 45)
Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". (Knjiga Postanka 31, 47)
Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. (Knjiga Postanka 31, 53)
Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici. (Knjiga Postanka 31, 54)
Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Božji. (Knjiga Postanka 32, 2)
Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim. (Knjiga Postanka 32, 3)
Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, (Knjiga Postanka 32, 4)
i naloži im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. (Knjiga Postanka 32, 5)
Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. (Knjiga Postanka 32, 8)
Raèunao je: ako Ezav naiðe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. (Knjiga Postanka 32, 9)