Löydetty 1233 Tulokset: Božji narod/page/9/page/7/page/2/page/3

  • Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. (Knjiga Postanka 1, 2)

  • opaze sinovi Božji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. (Knjiga Postanka 6, 2)

  • U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. (Knjiga Postanka 6, 4)

  • Jahve reèe. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poèetak njihovih nastojanja. Sad im ništa neæe biti neostvarivo što god naume izvesti. (Knjiga Postanka 11, 6)

  • Velik æu narod od tebe uèiniti, blagoslovit æu te, ime æu ti uzvelièati, i sam æeš biti blagoslov. (Knjiga Postanka 12, 2)

  • I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim æu ga uèiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest æe knezova od njega postati i u velik æe narod izrasti. (Knjiga Postanka 17, 20)

  • kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? (Knjiga Postanka 18, 18)

  • Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu. (Knjiga Postanka 19, 4)

  • I od sina tvoje sluškinje podiæi æu velik narod, jer je tvoj potomak." (Knjiga Postanka 21, 13)

  • Bog èu plaè djeèaka te anðeo Božji zovne s neba Hagaru i reèe joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj nevolji. (Knjiga Postanka 21, 17)

  • Na noge! Digni djeèaka i utješi ga, jer od njega æu podiæi velik narod." (Knjiga Postanka 21, 18)

  • "Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neæe odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." (Knjiga Postanka 23, 6)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina