1. Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

2. Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos veèernji!

3. Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!

4. Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno poèinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

5. Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešnièko neæe mi glavu pomazat'; zloæi njihovoj oprijet æu se uvijek svojom molitvom.

6. Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet æe kako blage bjehu rijeèi moje.

7. Kao kad oraè ore i para zemlju, tako æe im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.

8. U te su, Jahve, uprte oèi moje, k tebi se utjeèem, ne daj da mi duša propadne!

9. Èuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zloèinaca!

10. Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!





“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina