Knjiga Sirahova, 45

1. Od njega je potekao èovjek èestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!

2. Podijelio mu slavu kao i svetima i uèinio ga moænim, na užas neprijateljima.

3. Na njegovu je rijeè znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave.

4. Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog izmeðu sviju ljudi;

5. dopusti mu da èuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uèi Savezu i Izraela naredbama njegovim.

6. Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva.

7. Vjeèni Savez sklopi s njim i dade mu sveæeništvo naroda. Usreæi ga odjeæom ukrasnom, obuèe ga u odoru slave.

8. Odjenu ga diènim savršenstvom i opremi bogatom odjeæom: gaæama, haljom i opleækom.

9. Obloži ga mogranjem i brojnim zvonèiæima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koraèanju njegovu, da im se u Svetištu èuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova.

10. I svetu odjeæu od zlata, grimiznu, svu izvezenu; opleæak sudaèki, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca;

11. drago kamenje, urezano kao peèatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih.

12. I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu peèatom posvete, ures vrhunski, djelo velièanstveno, ukrase, oèima u nasladu.

13. Nitko nikad sliènih nije vidio, i nikada ih nije tuðinac oblaèio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek.

14. Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.

15. Njemu Mojsije dade sveæenièku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vjeèni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude sveæenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.

16. Izabra ga izmeðu svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da oèišæa sinove Izraelove.

17. Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouèi Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.

18. Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu.

19. I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih èudesa i sažeže ih plamenim ognjem.

20. I umnoži tako slavu Aronu i dade mu baštinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju.

21. Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu.

22. Samo u zemlji on baštine nema, nema svog dijela meðu narodom, jer Gospod je njegov dio i baština.

23. I Pinhas, sin Eleazarov, treæi je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oproštenje Izraelu.

24. Zato bi Savez mira zapeèaæen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog sveæeništva za sva vremena.

25. Uèinio je Savez i s Davidom, sinom Jišaja, iz plemena Judina, ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu.

26. Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predaèke nikad ne nestanu i da slava njihova prijeðe na potomke njihove.