Knjiga Sirahova, 46
1. Junak u boju bijaše Jošua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u službi proroèkoj, koji valjano zasluži svoje ime i bi veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetivši se drskim neprijateljima i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj.
2. Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku i maèem zamahnuo protiv gradova!
3. Tko je ikad imao njegovu odluènost? On je vodio bojeve Gospodnje.
4. Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva?
5. Jer je prizvao Boga Svevišnjega u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji, i usliša ga veliki Gospod i pusti krupnu i snažnu tuèu.
6. Bacio se na narod dušmanski i protivnike pobio na Strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.
7. I jer je vjerno išao za Svemoguæim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se opriješe kad se zbor pobunio, odvrativši narod od grijeha i utišavši glasove pobune.
8. Zato je i saèuvao samo ovu dvojicu, od šest stotina tisuæa pješaka, da ih uvede u baštinu njihovu, u zemlju kojom teèe med i mlijeko.
9. Još je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su baština potomcima njegovim,
10. neka bi spoznao sav Izrael da je dobro iæi vjerno za Gospodom.
11. I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji se ne odmetnuše od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov.
12. Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi pomlade u sinovima njihovim.
13. Samuel bijaše miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom.
14. Po Zakonu Gospodnjem upravljaše opæinom, i Gospod je pohodio Jakova.
15. Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac.
16. I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnuše dušmani prinoseæi mlijeèno janješce.
17. Tada zagrmje Gospod s neba i u strašnoj lomljavi zaèu glas njegov;
18. porazio je voðe dušmanske i satro knezove filistejske.
19. I kad je polazio na poèinak vjeèni, posvjedoèio je pred Gospodom i pomazanikom njegovim: "Ni od koga nikad ne uzeh ništa, èak ni potplate obiène." I nitko ga nije optužio.
20. A kad je usnuo, proreèe još jednom i objavi kralju njegov kraj. I ispod zemlje podignu svoj glas proroèki da izbriše opaèinu s naroda.