Poslanica Rimljanima, 10
1. Braæo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
2. Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
3. Ne priznajuæi, doista, Božje pravednosti i tražeæi uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
4. Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5. Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naæi æe život u njoj.
6. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
7. Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
8. Nego što veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijeè vjere koju propovijedamo.
9. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æeš spašen.
10. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
11. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti.
12. Nema uistinu razlike izmeðu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
13. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen.
14. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika?
15. A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
16. Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
17. Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom.
18. Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeèi njihove sve do nakraj svijeta.
19. Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit æu vas glupim nekim narodom.
20. Izaija pak hrabro veli: Naðoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
21. A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.