Levitski zakonik, 5

1. "Zgriješi li tko tako što èuje rijeèi proklinjanja a odbije da svjedoèi iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi;

2. ili ako tko dirne kakav neèist predmet, strv neèiste zvijeri, strv neèista živinèeta ili strv neèista puzavca - i u neznanju postane neèist i odgovoran;

3. ili kad se tko dotakne neèistoæe èovjeèje, bilo to što mu drago od èega se neèistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran;

4. nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na što se veæ èovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran;

5. ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo èemu od toga, neka prizna poèinjeni grijeh.

6. I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za poèinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njim obred pomirenja koji æe ga osloboditi od njegova grijeha."

7. "Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za poèinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubiæa; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu.

8. Neka ih donese sveæeniku, a on neka najprije prinese ono što je odreðeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida.

9. Neka krvlju žrtve poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika. To je žrtva okajnica.

10. Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, i bit æe mu oprošteno.

11. Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi dvije grlice ili dva golubiæa, neka Jahvi, u zadovoljštinu za poèinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brašna. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je žrtva okajnica.

12. Kada to donese sveæeniku, neka sveæenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u èast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica.

13. Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio u bilo kojem od tih sluèajeva, pa æe mu biti oprošteno. Ono ostalo neka pripadne sveæeniku kao i od žrtve prinosnice."

14. Još reèe Jahve Mojsiju:

15. "Ako tko poèini pronevjerenje ogriješivši se nehotièno o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela.

16. Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne sveæeniku. Neka sveæenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit æe mu oprošteno.

17. Ako tko i ne znajuæi pogriješi i uèini štogod što je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje.

18. Neka sveæeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je poèinio u neznanju, i bit æe mu oprošteno.

19. To je žrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi."

20. Jahve još reèe Mojsiju:

21. "Kad se tko ogriješi i poèini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i kraðom ili iskorištavanjem svoga bližnjega;

22. ili, naðe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga èovjek može uèiniti;

23. ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je kraðom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao;

24. ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju.

25. Neka potom sveæeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,

26. a sveæenik neka nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit æe mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."