Levitski zakonik, 27

1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko èovjek,

3. neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, prema hramskom šekelu,

4. a žensku procijeni trideset šekela.

5. A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za muškarca dvadeset šekela, a za žensku deset šekela.

6. Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muško pet šekela u srebru, a procjena za žensko tri šekela u srebru.

7. Bude li u starosti od šezdeset godina ili više, neka ti je procjena: za muškarca petnaest šekela, a za žensku deset šekela.

8. Ali ako je tko siromašan te ne može platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred sveæenika i neka ga sveæenik procijeni. Ali neka sveæenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati.

9. Ako zavjetovani prinos bude od životinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit æe posveæena stvar.

10. Neka se ne nadomješta niti zamjenjuje za što drugo - bilo dobro za loše, bilo loše za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga živinèeta za drugo, onda æe i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posveæena stvar.

11. Bude li zavjetovani prinos od neèiste životinje koja se ne može Jahvi prinositi, neka se takvo živinèe dovede k sveæeniku

12. pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveæenik procijeni, neka tako bude.

13. Zaželi li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu.

14. Ako tko posveti svoju kuæu zavjetovavši je Jahvi, neka sveæenik procijeni da li je dobra ili loša. Kako sveæenik prosudi, neka tako ostane.

15. Ako onaj koji je svoju kuæu zavjetovao zaželi da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova.

16. Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljišta od svoga vlasništva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeèmena sjemena pedeset šekela u srebru.

17. Zavjetuje li zemljište za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni.

18. Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveæenik proraèuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu.

19. Ako onaj tko je zemljište zavjetovao zaželi da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane.

20. Ako zemljište ne otkupi nego ga proda drugome, ne može se više otkupiti.

21. Kad zemljište bude osloboðeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljište i postane sveæenikov posjed.

22. Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljište koje nije dio njegove oèevine,

23. neka mu sveæenik proraèuna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveæenu Jahvi.

24. U jubilejskoj godini zemljište se ima vratiti onome od koga je kupljeno - kome pripada zemljišno vlasništvo.

25. Svaka procjena neka se vrši prema hramskom šekelu: dvadeset gera jedan šekel.

26. Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. TÓa prvina ionako pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga.

27. Bude li od neèiste stoke, može se otkupiti prema procjeni, dometnuvši petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda.

28. Ali ništa od 'herema', od onog što je Jahvi izruèeno, bio to èovjek ili živinèe ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posveæena stvar najveæa je Jahvina svetinja.

29. Nijedno ljudsko biæe koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.

30. Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveæeno.

31. Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene.

32. Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega što prolazi ispod pastirskog štapa, neka bude posveæeno Jahvi.

33. Neka se ne gleda je li dobro ili rðavo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveæeno i ne smije se otkupljivati.'"

34. To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu.